Slamić obiteljska boutique vinarija

Po povratku iz Njemačke sredinom devedesetih nakon desetljeća gastarbajterstva Dane Slamić  odlučio je  nastaviti rad u obiteljskom vinogradu. Dok je bio na radu u inozemstvu vinograd su održavali ljudi iz njegova sela. Vinarija Slamić ima 1500 trsova u Ljubostinju, 3000 u šibenskom Donjem polju a kada su krenuli profesionalno prije jednog desetljeća imali su po ženskoj liniji i 5000 loza u Nadinu. Danas više nisu vlasnici tog vinograda ali i dalje iz njega kupuju grenach kao i iz drugih  vinograda u šibenskom zaleđu tako da je godišnja proizvodnja od 10 do 12000 litara vina. U doba kada Dane Slamić nastavlja sa vinogradarstvom njegov sin Davor kupuje hotel Borovnik u Tisnom i počinje ugostiteljski dio priče. Zapravo, Davor predlaže ocu da kupe još trsova i naprave malu vinariju. Danas  vina imaju u svome hotelu, u više restorana na  šibenskoj rivijeri, u Karlovcu i u Zagrebu.

Vinarija je predstavljena  u prostorijama Češke besede u Zagrebu na tribini ” Vrijeme je za…” koju su organizirali  sommellier Tomislav Jakopović i novinar Vjekoslav Madunić.

Na promociji na početku poslužena su dva suha  pjenušca koji su  prije nekoliko mjeseci izašla na tržište, Didin san bijeli 12% alkohola(60% pošip i maraština i 40% debit i trbljan) i Sidin san rose¸12% alkohola (grenach). Ta vina uradak su  poznatog majstora za pjenušce Gorana Marmilića, njihovog enologa. Vinski  stručnjak Franjo Francem rekao je : ” Od grenacha se može napraviti sve. Lagano vino, teže, ozboljnije crno a kao što vidimo i pjenušac”. Grožđe bijelog  je pri branju imalo 17.3 sladora, 6.1 kiseline i 4.4 na kraju ostatak šećera. Rose od 100% grenacha je imao 17% sladora, 5.3 kiseline i 3.8 ostatka šećera. Pjenušci imaju slasti, punoću okusa a u slučaju rosea i gorčinu na završetku gutljaja koja je dobrodošla.

Nakon pjenušaca kušalo se rose od grenacha,  koji je bio kraće na maceraciji. Alkohol je 13.5%, slador u preradi 17.3, a kiselina 4.6. U procesu proizvodnje po riječima Luke Slamića, koji je bio predstavnik vinarije, čekaju trenutak u pretakanju dok ne dobiju traženu boju. Franjo Francem je zaključio da je ovaj rose bio najbolji od šest vina koja su ponuđena. Testiranje na tribini završeno je sa dva odležana crna vina. Syrah 2015. (slador pri branju 21.8 a kiselina 6.4 , 14% alkohola) te Babić 2017. (slador 19.8 a kiseline 6.2, alkohol 13.5%)

Syrah star 7 godina je bio u bariku  18 mjeseci. Dolazi iz vlastitog vinograda u Donjem polju. Grožđe  je bilo reducirano zelenom berbom. To je sortno vrlo kompleksno vino, duboke  granatne boje koju dobijaju vina s više od 5 godina starosti. Sada je na malo izmaklom vrhuncu trajanja i trebalo bi ga piti i prodati u  kraćem razdoblju.Vino je dekantirano samo dva sata prije kušanja što je trebalo učiniti još nekoliko sati ranije.

Na kraju ali ne i poslljednje po vrijednosti  Babić iz 2017. I ovdje je napravljen odabir najboljih grozdova u berbi. Babić je bio u drvu dvije godine. Ima začinskih nota, zrela šljiva, složene strukture, boja crvena sa nijansom ljubičaste. Kako je rekao sommellier Tomislav Jakopović: “Babić je jako uzbudljivo vino o kojemu puno znamo ali se još ima za učiti.” Francem je konstatira da je babić sada u vrhunskoj formi i da ga sada treba i prodati.

Pripremio: Tomislav Radić

Photo: Marko Čolić