Žilavka

Žilavka je autohtona bijela sorta grožđa Hercegovine i najpoznatija sorta Bosne i Hercegovine. Predstavlja simbol hercegovačkog vinogradarstva i jedna je od najprepoznatljivijih balkanskih bijelih sorti — uzgaja se već stoljećima na kamenitim, suncem okupanim terenima oko Mostara, Čitluka, Stoca i Trebinja.

Porijeklo i istorijat

Žilavka se smatra autohtonom hercegovačkom sortom — naziv potječe od izuzetno žilavih, otpornih čokota koji uspijevaju i na najsušnijim, kamenitim staništima Hercegovine. U pisanim izvorima pojavljuje se već u 19. stoljeću, ali je organizovana proizvodnja Žilavke započeta tek u 20. stoljeću, naročito kroz osnivanje Hepok-a u Mostaru.

Geografska rasprostranjenost

Glavni areal Žilavke je Hercegovina — okolina Mostara, Čitluka, Ljubuškog, Stoca, Čapljine i Trebinja. Karakteristični tereni su krševiti, dobro drenirani, bogati kalcijem — što vinima daje prepoznatljivu mineralnu strukturu. U manjem obimu sortu nalazimo i u susjednoj Hrvatskoj (Dalmacija) i Crnoj Gori.

Karakteristike vina

Žilavka tipično daje suha bijela vina svijetle slamnate boje sa zelenkastim odsjajem, srednje pune strukture i alkohola od 12–13.5%. U mirisu se prepoznaju kruška, jabuka, koštunjavo voće (badem, suncokret), polje u cvatu i izrazita mineralnost. U ustima je svježa, sa naglašenom kiselošću i prepoznatljivom hercegovačkom 'krševitom' strukturom. Najbolji primjerci dobro podnose i kraće odležavanje u drvu.

Hrana i serviranje

Žilavku najbolje servirati hladnu, na 10–12°C. Idealno se slaže sa morskim plodovima i ribom (posebno hercegovačkom pastrmkom iz Buškog blata i Trebišnjice), bijelim mesom, ovčjim sirevima (livanjski sir, sir iz mješine), te tradicionalnim jelima poput hercegovačkog pršuta. Klasično 'mediteransko' bijelo vino sa dušom Balkana.