Vranac je izuzetno bujna, crna, autohtona crnogorska sorta, najvjerovatnije dobijena mutacijom ili nastala prilikom spontanog ukrštanja. Dominantna je u središnjem i južnom dijelu zemlje. Rasprostranjena je i u drugim državama našeg regiona, posebno na teritoriji Makedonije i Bosne i Hercegovine, kao i Srbije, uprkos tome što se ne preporučuje za uzgoj u kontinentalnim područjima zbog osjetljivosti prema zimskim mrazevima.
Neki od njenih najpoznatijih sinonima su: Vranac prhljivac, Kratošija i Vranac crnogorski. Od njega se dobijaju suva vina sa jedinstvenim ukusom i karakterom. Već nekoliko stotina godina Vranac je na našim prostorima jedno od najvažnijih vina, a od nastanka crnogorskih “Plantaža” prije pedeset godina, postaje najveći vinski brend.
Porijeklo i istorijat
Zbog malog broja pisanih podataka ne mogu se precizno odrediti počeci gajenja vinove loze u Crnoj Gori. Većina tih podataka ukazuje na predromansko doba u toku kojeg su grčki kolonisti počeli da naseljavaju ove prostore. Govori se i o pojedinim područjima gdje je bilo najviše površina pod vinogradima, o putevima i načinima transporta vina, a u nešto manjem obimu opisane su boje grožđa pojedinih sorti, najčešće označene jednostavno kao crne ili bijele.
Tokom dugih vremenskih perioda, različiti vladari, ali i sama država, imaju i pozitivne i negativne uticaje na obim i kvalitet uzgoja vinove loze, a s tim u vezi, i na proizvodnju vina.
Većina vinograda i količine dobijenog vina zauzimali su mjesto u regijama sa povoljnim klimatskim uslovima, pored kojih su važnost imali i uslovi transporta, komunikacije i konzumiranja nastalih proizvoda. Ove regije su obuhvatale uži pojas oko Podgorice, područja koja gravitiraju ka Skadarskom jezeru na primorju, gradove Budvu, Kotor, Ulcinj i Herceg Novi.
1891. godine Maksim Plamenac u “Glasu Crnogorca” opisuje crnogorske sorte, navodeći upravo Vranac i Kratošiju. Ipak, prvi objavljeni značajni i detaljniji opis ovih sorti daje Petar Plamenac u “Ampelografiji Viale i Vermonela” (1910. godine).
Prema riječima poznatog makedonskog ampelografa Nasteva (1967. godine) Vranac 1950. godine prenose u Makedoniju, na eksperimentalno polje Butel, nakon čega počinje njegovo masovno širenje unutar Makedonije, ali i skoro svih ostalih prostora bivše Jugoslavije. Genetskom identifikacijom crnogorskih autohtonih sorti vinove loze, originalnost potvrđuju sorte Vranac, Krstač i Žižak.
Geografska rasprostranjenost
Pored gore pomenutih područja pod zasadima vinove loze, danas je proizvodnja vina zastupljena i u drugim mjestima unutar Crne Gore, s tim što i dalje gravitiraju prema Skadarskom jezeru i primorju. Vranac danas zauzima najveće površine vinskog loznog sortimenta Crne Gore.
U pitanju je najznačajnija crna sorta grožđa u Crnoj Gori i Hercegovini, i jedna od najznačajnijih u Makedoniji. Od nje se dobijaju suva vina sa jedinstvenim ukusom i karakterom, koji predstavljaju sinonim za Balkan.
Što se Srbije tiče, istraživanja Centra za vinogradarstvo i vinarstvo, Vranac zauzima petnaesto mjesto po zastupljenosti unutar komercijalnih zasada, a najveće površine tih zasada su smještene u rejonu Tri Morave, Leskovačkom vinogradarskom rejonu i Sremskom rejonu.
Prema hrvatskom Pravilniku o Nacionalnoj listi v.l. u RH. (NN 159/04), Vranac je deklarisan u preporučene sorte jedino u podregiji Sjevernoj Dalmaciji, a kod ostalih vinorodnih područja uzgoj ove sorte dopušten je do privredne amortizacije, nakon čega se više ne bi trebao saditi.
Kvalitetno suvo vino Vranca se unutar Hrvatske proizvodi i prodaje na tržištu vinogorja Vrgovac i Imotski. Svi ostali proizvođači ga prodaju pojedinim većim vinarijama ili ga koriste za sljubljivanje sa drugim crnim vinima.
Tipovi i karakteristike
Čokot ove sorte odlikuje prilično jaka vegetativna snaga. Vrh mladog lastara je veoma maljav, obojen u žuto-zeleno, dok su listići na njegovim krajevima ružičasto-zeleni. Zreo lastar je sivkasto-kestenjast, sa kratkim internodijama. List može biti srednje veličine ili krupan, trodijelan. Vranac je samooplodna sorta, sa redovnom i dobrom oplodnjom.
Grozd je cilindrično konusnog oblika, srednje krupan ili krupan, zbijen ili rastresit, sa 150-300 grama mase. Bobica je tamnoplava, sa tankom pokožicom, okruglog do blago ovalnog oblika, srednje velika ili velika. Njen bezbojni sok ima neutralan miris.
Spada u grupu sorti kasnog sazrijevanja, treće epohe. U južnim područjima sazrijeva otprilike 15-20 dana ranije, polovinom septembra. Koeficijent rodnosti iznosi 1,3 do 1,6. Veoma je prinosna sorta, sa količinom prinosa od 12-15 hiljada kg/ha, koji mogu da dostignu čak i 25 hiljada kg/ha kada se uzgajaju na tendonama u kombinaciji sa navodnjavanjem.
Odgovaraju joj mješovita i kratka rezidba, zbog čega može da se uzgaja i na špalire, jednako kao i na niske uzgoje. Najviše joj prijaju razvijeni uzgojni oblici i mješovita rezidba na kratke kondire i lukove od 6-8 okaca. Kako bi se dostigli prinosi i kvalitet, Vranac traži topla, umjereno plodna, rastresita, šljunkovito-krečna zemljišta i osunčane južne ekspozicije.
Dosta je osjetljiv na botritis ukoliko za vrijeme sazrijevanja grožđa naiđu duži kišni periodi. Srednje je osjetljiva na plamenjaču i pepelnicu. U grožđu je prisutno 20-24 % šećera i 6-7g/l ukupnih kiselina. Berba se obavlja ručno, i zavisno od područja, traje od polovine septembra ili od početka oktobra.
Vino ove sorte izražava posebne sortne osobine, harmonično je i pitko, sa sadržajem alkohola od 11-14 % i 5-6g/l ukupnih kiselina. Ističe se zbog veoma intenzivne zatvoreno-crvene (rubin crvene) boje. Upotrebljava se i u kupažiranju sa drugim sortama, kako bi obogatio boju vina. Postoji veliki broj različitih klonova i varijacija Vranca, a klonska selekcija je obavljena u Crnoj Gori.
Temperatura služenja
Mlada vina ove sorte odlikuje svjetla purpurna boja i miris koji podsjeća na voćni džem. Zbog snažne taninske strukture ovakva vina pružaju svježinu i srednji do visoki nivo kiselina. Nakon godinu ili dvije dana starenja, spremna su za konzumaciju, boja im postaje nešto tamnija, a miris sačinjavaju kompleksne arome cimeta, cvijeća, tamnog voća, čokolade i hrasta.
Vrancu veoma odgovara hrast i starenje u boci, koje je u većini slučajeva neophodno kako bi se uspjela ukrotiti njegova snažna kombinacija kiselina i tanina. Za tu priliku može se ostaviti u drvene posude, kako u barik, tako i u veliku burad.
Zbog svoje harmonične prirode, pogodan je za kombinaciju sa drugim sortama grožđa, na primjer Merlot i Cabernet Sauvignon. Za ova vina se preporučuje dekantiranje, da bi im se omogućilo pravilno otvaranje, a poslužuju se na temperaturi od 18°C u čašama zaobljenog vrha, standardnim za crvena vina.
Preporučena hrana uz koju se poslužuje
Vranac se vrlo lako može iskombinovati sa pojedinim starim sirevima karakterističnog ukusa, raznim salatama, kao i sa mesom, bez obzira radi li se o grilovanom, konzerviranom ili dimljenom mesu. Odgovaraju mu jela napravljena uz crveno meso, pršuta, skoro sve vrste divljači, pečenje, jako začinjena jela i jela ispod sača.
