Sauvignon Blanc (Sovinjon blan ili Sovinjon bijeli) pripada grupi najpoznatijih bijelih sorti grožđa u svijetu. Njegova vina su dosta specifična, uz bogate arome koprive, drobljenog lišća, ribizle, ogrozda itd. Osvježavajuća su, lako ih je prepoznati i postoji stil za svačiji ukus.
Zbog toga klub obožavalaca Sovinjona neprestano raste. Sovinjon ima nekoliko sinonima, uključujući: Sauvignon, Fumé Blanc (u SAD-u), Muskat Silvaner (u Austriji) i Feigentraube (u Njemačkoj).
Njegov ukus je jedan od najpoznatijih u svijetu bijelih vina iz dva razloga. Prvo, odlikuje ga hrskava, visoka kiselost. Drugo, u njemu je prisutno hemijsko jedinjenje pirazin, koje daje travnate i biljne ukuse, a pored njih, i ukus paprike babure.
Sadržaj:
- Sauvignon Blanc porijeklo
- Geografska rasprostranjenost
- Tipovi karakteristike
- Temperatura služenja
- Sauvignon Blanc i hrana
Porijeklo i istorijat
Sovinjon vodi porijeklo iz Francuske, s tim što jedni tvrde kako je došao iz doline rijeke Loare, dok drugi zastupaju mišljenje da je iz Bordoa. Zapravo je iz Žironda, gdje je bio prisutan već u 17. vijeku. U Australiju je stigao sa mnogobrojnim sortama kao dio Basbijeve kolekcije 1832. godine.
Najvjerovatnije je dobio ime od francuskih riječi “sauvage” (divlje) i “blanc” (bijelo). Dobijen je spontanim ukrštanjem sorti Traminer i Chenin Blanc. Rasprostranjen je u mnogobrojnim zemljama svijeta, a kako je već rečeno, popularnost mu i dalje raste.
Geografska rasprostranjenost
Najviše je zastupljen u Francuskoj, u istočnom dijelu oblasti Doline Loare. Na jugozapadu ove zemlje Sovinjon se koristi u kupaži sa Semijonom (Semillon), koja je jedna od dvije vodeće bijele sorte Francuske. Na ovim sortama ili njihovim kupažama se zasniva najveći broj bijelih vina Bordoa. Kupažiranje ovih sorti je zastupljeno skoro u svim dijelovima svijeta gdje se uzgajaju.
U Španiji se Sovinjon najviše proizvodi u regiji Rueda i nerijetko se koristi za kupažiranje sa sortom Verdejo (autohtona sorta Španije). Veoma dobra vina ove sorte proizvode se i u Italiji, Sloveniji, Štajerskoj oblasti u Austriji i u Njemačkoj.
Međutim, Novi Zeland od 1980.godine postaje zemlja u kojoj se proizvode najpopularnija ekstravagantna i egzotična vina Sovinjona, koja odlikuje voćni stil. Na teritoriji Čilea, Argentine, Langdoka, i Južne Afrike, već godinama se pokušava doći do novozelandskog stila.
Pojedine regije Australije proizvode vrlo dobra i osvježavajuća vina, nastala kupažiranjem Sovinjona i Semijona. Sovinjon možete pronaći i u Kaliforniji, gdje je postignut specifičan stil vina, naziva “FUME BLANC”. Ova sorta nije zaobišla ni naše područje gdje je već nekoliko godina unazad sve više tražena.
Tipovi i karakteristike
Čokot je veoma bujan, uspravnog rasta. Grožđe spada u drugu epohu sazrijevanja (kraj ljeta, početak jeseni). List je mali, trodijelan ili petodijelan, sa maljama na naličju, zeleno obojen sa gornje strane. Grozd je zbijen i mali, najčešće valjkastog ili konusnog oblika. Bobice su okrugle, sa debelom pokožicom i sitnim crnim tačkama, srednje velike i obojene u žućkasto-zeleno.
Sovinjon je prema niskim temperaturama relativno dobro otporan, i daje relativo male prinose, pogotovo ukoliko se poremeti ravnoteža između bujnosti i rodnosti. Osjetljiv je na sivu trulež. Najbolje rezultate daje na pjeskovitim i šljunkovitim krečnjačkim zemljištima.
Sovinjon pretežno ima visok sadržaj kiselina, punog je ukusa, sa mineralnim, travnatim i aromama grejpfruta. U zavisnosti od klimatskih uslova, sadrži 12,5-14% alkohola. Vina dobijena od ove sorte su obično suva, stona bijela vina. Neki proizvođači na Novom Zelandu od Sovinjona prave pjenušava vina ili ostavljaju nešto više šećera nego što je uobičajeno, sa ciljem obogaćivanja ukusa.
Jedna od zanimljivosti vezanih uz Sovinjon je da se koristi prilikom proizvodnje čuvenog desertnog vina iz Bordoa, imena “Sauternes”. U ovom slučaju se najčešće miješa sa Semijonom ili Muskadelom.
U hladnijim područjima od ove sorte nastaju vina sa izraženim kiselinama, sa mirisom pokošene trave, zove, zelene paprike i koprive, te aromama zelene jabuke, kore grejpfruta i diskretnim tonovima tropskog voća (marakuja, mango, papaja). U toplijim podnebljima intenzitet mirisnih materija slabi, pa mirisni tonovi više podsjećaju na breskvu, zrelu dinju, smokvu, zelene masline i šparglu.
Idealna klima za Sovinjon je u hladnijim oblastima, sa većim razlikama između dnevnih i noćnih temperatura, što omogućava sporije sazrijevanje i intenzivnije formiranje prepoznatnljivijih aroma ove sorte.
Temperatura služenja
Većina vina na bazi Sovinjona se ostavlja na odležavanje u posude od nerđajućeg čelika, a flaširaju se dok su još svježa i mlada. Međutim, za proizvodnju najboljih vina Bordoa, njegovo grožđe se miješa sa drugim bijelim sortama, sa kojima fermentira i stari u hrastovim buradima.
Preporuka je da se čuva na hladnom, suvom mjestu, daleko od toplote i svjetlosti. Većinu vina Sovinjona treba konzumirati ranije, ohlađena, pa zbog toga držite nekoliko boca u frižideru. Sasvim je u redu ako držite boce položene na stranu, kao i ako ih postavite uspravno.
Kao i skoro sva bijela vina, Sovinjon se servira ohlađen. Ako je vino previše toplo, alkohol će biti izraženiji, a arome i kiseline bezizražajne. Sa druge strane, ako je vino previše hladno, arome i ukusi će biti prigušeni.
Optimalna temperatura za serviranje kreće se u rasponu od 10 do 12˚C, što se može postići za dva sata u frižideru ili 30-40 minuta u ledenoj vodi. Ukoliko ne dovršite bocu Sovinjona, jednostavno zamijenite čep i vratite je nazad u frižider. Ukusi će ostati svježi otprilike dva do četiri dana. Nakon toga, vino počinje da oksidira i tada je najbolje iskoristiti ga za kuvanje.
Preporučena hrana uz koju se poslužuje
Kao što je slučaj sa većinom vina, tako se i kod Sovinjona u kombinaciji sa hranom mora obratiti pažnja na njegov stil. Zrela, barikirana vina ili ona koja su dugo odležala, razvijajući svoj buke, odlično će se ukomponovati sa sledećim jelima: šunka sa krem sosom od smrčka, rolovana teletina ili teletina špikovana smrčkom, rižoto sa plodovima mora itd.
Kompleksnijim vinima Sovinjona, intenzivnijih aroma i duže završnice, potrebna je jača hrana: krmenadle sa roštilja, piletina i ćuretina sa začinskih biljem, masni kozji sirevi, teletina pikata, kao i morska riba začinjena ruzmarinom i limunom.
Svježijim vinima ove sorte koja odlikuju umjerena kompleksnost i punoća, odlično će odgovarati: dimljeni morski plodovi, pržene dagnje i lignje, pohovane tikvice, neutralni kozji i kravlji sirevi, grilovani paradajz i patlidžan sa parmezanom, grilovane špargle itd.
