Istra uvijek pruža neka neotkrivena blaga. Andrea Laković, direktorice TZ grada Buzeta i vinska i turistička promotirica Irena Lučić organizirale su posjet grupe novinara iz Zagreba Istri .
Prva „kontrolna točka“ novinarske delegacije bila je destilerija Aura, kroz čiji je pogon vodić bila Martina Stojko. U destileriji Aura u Buzetu godišnje proizvedu 30.000l raznih pića. Popularni i svjetski nagrađivani Karbun gin proizvodi se u dvije varijante: London Dry stil sa 39,2% alk te Karbun Navy Strenght sa 58,5% alk. Naziv Karbun potječe od starog istarkog naziva za ugljen, koji ima važnu ulogu u procesu destilacije, jer na sebe veže toksine i teške metale. Za piće teranino, crno vino teran kuha se sa 10 aromatičnih začina i bilja, a zatim se u tu bazu dodaje voćna rakija. U Auri godišnje proizvedu 90.000 l teranina. Teranino i gin zajedno čine 90% ukupne proizvodnje ove destilerije. Preostalih 10% proizvodnje čine razne biljne rakije, među kojima se nalazi i popularna biska. Iako je imela biljka koja raste u velikom broju zemalja, proizvodnja rakije od nje posebna je upravo za Istru (gradić Hum smatra se njenim ishodištem). Nije nebitno na kojem stablu raste imela koja se koristi za bisku, a prije proizvodnje jako je važno ukloniti bobice, koje su otrovne. Većina imela pronalazi se na stablu hrasta, no određene vrste – poput bijele imele – rastu na stablu jabuke, te u konačnici daju jače, ali slađe rakije. U Auri proizvode 22 vrste destilata, tri vrste gina, razne đžemove, čokolade, ocat od bazge i divlje jabuke, te maslinovo ulje. Većina biljaka i začina beru se lokalno, na Ćićariji, a ostatak koji tu ne pronalaze, dolazi iz drugih dijelova Hrvatske.
„U selu Paladini živi 44 stanovnika i 100 pasa“ – rečenica je kojom je vlasnica tvrtke i velika poznavateljica i zaljubljenica u tartufe, Radmila Karlić, objasnila kako stvari stoje. Temelje obiteljskog biznisa udario je Radmilin otac, koji je imao samo jednog psa i započeo posao otkupa tartufa. Danas se svi u obitelji bave tartufima – od lova, preko otkupa i uzgoja, do prerade i plasmana svježih tartufa – a broj obiteljskih pasa narastao je na osam. Posao se uspješno proširio izvan granica Hrvatske i Karlići danas imaju poslovna partnerstva po cijelom svijetu.
Selo Paladini nalazi se u blizini jezera Botoniga, koje je izuzetno važan dio osjetljivog ekosistema u kojem rastu tartufi. Crni se tartufi mogu naći kroz cijelu godinu, za razliku od bijelih koji dozrijevaju najesen i traju do Nove godine. Cijena svježeg crnog tartufa kreće se oko 700 EUR. U ljetnom periodu cijena mu padne na 200-300 EUR, a u zimskom naraste na čak 1000 EUR po kilogramu. Bijeli tartufi rijeđi su i skuplji, a sukladno veličini, svrstavaju se u klase – od treće klase do extra klase (tzv. jokeri). Cijena im može doseći i do 5000 EUR za kilogram, a za razliku od crnih, za sada nema dobrih rezultata u njihovom uzgoju. Bijelom tartufu odgovara kiselije tlo, pa se najčešće nalazi uz rijeku Mirnu i u kompleksu Motovunske šume, dok su crni na okolnim brežuljcima u hrastovoj šumi, gdje prevladava više ocjedito tlo. Mikroklimatska ravnoteža vrlo je važna, a izuzetno je bitno da u svibnju padne dovoljno kiše. Kada tartuf, koji je u simbiozi sa korijenom stabla, dosegne svoju potpunu zrelost (koja je neovisna o veličini), počinje ispuštati specifičan miris. Pa je tako moguće istim mjestom proći bez uspjeha nekoliko puta, dok će već dan-dva kasnije dobro istreniran pas ovdje nanjušiti tartuf. Tartufe treba vaditi iz zemlje vrlo pažljivo, kako bi se što manje oštetio sam tartuf ali i korijen stabla. Lovci na tartufe svjesni su vrijednosti šume, te brinu o njima, pažljivo zakopavajući rupe kako bi budućim tartufima, koji su – zahvaljujući životinjicama koje šire mikorizu – mogli izrasti na istom ili bliskom mjestu i omogućili zaštitu od svjetlosti. Oni koji se žele baviti lovom na tartufe, osim dobro istreniranog psa i smisla za biznis, moraju položiti licencu za tartufara, koja se mora obnavljati jednom godišnje.
Karlići su se, uz lov, odvažili i na sadnju plantaža crnog tartufa, pa danas imaju posađenih 3000 stabala hrasta i lješnjaka, koji su prve rezultate dali tek šest godina nakon sadnje. Plantaže su smještene uz prirodne stoljetne šume, kako bi se postigao što veći prirodni balans tla i mikroklime. Pokušat će uzgojiti i bijeli tartuf, čija je plantaža u planu za sadnju ove godine, a prvi rezultati se očekuju za osam do deset godina.
Kod Karlića kušalo se razna jela u novouređenom restoranu čiji pogled puca na zelene šume. Bilo je tu finih kanapea posluženih uz maslinovo ulje i domaći aceto, jelenja salama i izbor kravljih i ovčjih sireva a na kraju fritule, sa crnom i bijelom čokoladom posute naribanim tartufom.
U sklopu imanja je i Muzej tartufa, koji je rezultat višegodišnjeg truda i rada svih članova obitelji Karlić. U muzeju su brojni info-paneli sa zanimljivim podacima o tartufima,fotografije, audio-snimke starih tartufara, nekadašnja tartufarska oprema i pomagala, slike slavnih pasa-tartufara, kao i „učionica“ u kojoj se može naučiti razlikovati mirise različitih vrsta tartufa.
Nakon Karlića, dvadesetak minuta vožnje, nalazi se kušaonice Daria Sirotića u Medvejama. Dario Sirotić je treća generacija vinara čiji se vinogradi protežu na 3,5ha vlastitih vinograda uz otkup grožđa sa još 3ha. Vinogradi u kojima su posađeni malvazija, chardonnay, muškat, teran i refošk, nalaze se na nadmorskoj visini od 130 do 220 m, na terasama laporaste bijele zemlje. Zidovi kušaonice puni su diploma i odličja, među kojima su najponosniji na Vinistrino zlato osvojeno za teran 2010. godine, koje im je, kažu, dalo vjetar u leđa da se još predanije posvete vinarstvu. Godišnju proizvodnju od oko 20.000 boca plasiraju uglavnom u Istri i na području Primorsko-goranske županije – u restoranima i vinotekama – te mali dio na kućnom pragu.
Kušanje je počelo s roseom iz 2020. godine, kupažom 70% terana i 30% cabernet sauvignona. Zatim se kušala malvazija 2020. koja se također ponosi Vinistrinim zlatom ii ona iz 2021. Sirotići su tržišno usmjereni na proizvodnju mlade malvazije no ipak je mali dio proizvodnje ostavljen na odležavanju u bačvama od akacije i murve pa se kušalo malvaziju 2020. koja je provela 9 od ukupno planiranih 12 mjeseci u akaciji, i koja već sada posjeduje sjajnu aromatiku. Odmah zatim uslijedila je zanimljiva arhivska malvazija iz 2012, koja nije odležana u drvetu, ali je usprkos blagim oksidacijskim notama u vrlo dobroj formi. Chardonnay iz 2020. ima dobro uklopljen alkohol sa sjajnom malolaktikom. Teran 2019. koji je 20 mjeseci odležavao u velikim hrastovim bačvama već je sada u dobroj formi ali to vino tek treba doseći svoj puni potencijal.. Kušalo se i teran iz 2020, koji također pokazuje sjajne predispozicije za rast, te naposlijetku, arhivski cabernet sauvignon iz 2013, koji ima super-očuvane kiseline, meko i elegantno tijelo.
Dvije kuće dalje je Sirotićev susjed, također vinar, Adriano Černeka. Godišnje proizvede 22.000 l vina, koje plasira u 6 restorana, nekoliko vinoteka i na kućnom pragu. Osim vina, bavi se i proizvodnjom maslinovog ulja koje dobiva sa 450 stabala pendolina, leccina, crnice i istarske bijelice. Nakon uvodne biske kušala se malvazija iz 2020. sa lijepo uklopljenih 12,5% alk. I rose, koji je blend 80% terana i 20% žutog muškata. Kod tog zanimljivog vina, u procesu vinifikacije, teranu je dodan alicante buchet kao tzv. colorante (sorta koja produbljuje boju).Na kraju kušalo se bijeli muškat, koji ima 50g neprovrelog šećera i s kojim je Adriano Černeka. osvojio prvo mjesto na Smotri muškata iz 2019. godine.
Pripremio: Tomislav Radić
Foto: Nikola Zoko
